2:02

Dobrodošli na moj blog

24.06.2017.

Pathos mathei

Koliko slaba moraš biti, da ti tablete propišu zbog slomljenog srca?

12.06.2017.

ljubavna scena nakon koje ništa više nije isto

hoću opet da se zaljubim
nemoguće cv nesretno ili sigurno?
Hoću da žudim, da patim, da volim
Prosto jer tako ne mislim glavom
Nego jajnicima
A šta jajnici znaju šta je egzistencija?

Problem s pisanjem velikih ljubavnih scena u filmovima leži u činjenici da jedna sasvim obično emotivna sekvenca seksa rasturi čitav do tada uspostavljenu strukturu.

hoću da se zaljubim
ili da se bojim duhova
bilo šta samo da nesanicu pravdam nečim što nije strah od vremena, stvarnosti, neizvjesnosti istine i ostalih apstraktnih pojmova preobimnih za moju glavu
Ili zbog boli, gađenja i tuge nad čovjekom
Užasno je biće taj čovjek.

Samo da ne plačem pred ljudima

Samo da nisam
Ovako
Sslaba
?

08.06.2017.

epizoda #2

Raste
Jedno
Drvo.
Raste.
U meni.
Jedno
Drvo.
-

Nosim
Bakarni leđen -
Oštra ručka.
Nosim
Vodu
U leđenu
Oštre ručke
Siječe
U meso
Godove

Smola
I
Krv.
Prvo
Drvo
Raste
U meni
Od mesa.

Do bijesa.
Povile se grane,
Rodilo je

Rodilo je.
Nema krošnje
Nema hlada
Povijene grane.
Korijenje

Prestani,
Molim te
Od bijesa
Meso
Trune
Trunem.

04.06.2017.

zalutala didaskalija

Dobrostiva se kreće sobom. Lagano hodi, skakuće u piruetama, lomi nožne prste i koljena, pa pada i puže grebući noktima po betonu, podižući se na ruke, jecajući, stenjući, lica ljepljivog od grcanja u slinama, suzama i pljuvačci. Zlosutna nemušto proklinje svjetlost iz prikrajka, zgrčena, zgrbljena, u ćošku. Lada se smiješi sa stropa viseći o crvenom koncu protiv uroka. Voda u čajniku ključa. Oblaci pare guše njih tri. Lada je mrtva. Napolju pada olovo.

02.06.2017.

međuprizor

pojest će te strepnja
isprazna misao

patetična pauza

deklamuje
Po zgradama tragovi gelera
U zgradama Heler do Helera
.
pauza koja može trajati nekoliko sekundi, ili godina, ili zauvijek

pokušavaš biti nešto što nisi
imitiraš nešto nečim što to nikad neće biti
sentimentalnost
trivijalnost
laku noć,
još par bezvrijednih stihova

deklamuje, opet


ne dam ti da me uništiš
nedostaje mi
tvoj miris?
.
ne dam ti da me uništiš
nedostaje mi
tvoja blizina?
slatkoslana pljuvačka
tupi vrhovi tvojih glomaznih prstiju?
nenedostaješ mi!

vrišti
Ne dam ti da me uništiš!

30.05.2017.

epizoda #1

Još uvijek čuvam dnevnike koje sam pisala u djetinjstvu
sponzorski rokovnici gmk montaža, hypo bank, apoteka tillie, ic štamparija,
samo mi se rukopis promijenio
sve ostalo je isto,
samo bogdu
starije
veće
???

nikad ih ne čitam jer me stid
jer mrzim dvanaestogodišnju mene
a ona je odrastala deset godina u ovo što sam sad

ni ovo ne volim

pratiš po rokovnicima u koga sam bila zaljubljena
i prije me bilo stid
oduvijek me stid
ali je oduvijek tako
pratiš po rokovnicima kome sam pisala
pjesme
kržljave prve pokušaje poezije

u srednjoj školi patila sam za jednim
i dugo me je cijedio
rekao mi je da sam ružna
a svako pijanstvo bi me zvao
da ga tješim
"ovaj dječak je jedna velika budala"
on je pisao lijepe pjesme
svako mjesec dana bi prijetio da će se ubiti
sad ima ženu i bebu
svima pričam o tome

ne znam zašto uvijek tako
pričam svima sve o sebi
sve o ljudima koji su dio mene
ja ih ne zanimam
a tračanje je opasno

previše gledam svijet kroz sebe

ne volim se
ne volim te

tako nešto tražim
uvijek naopako

najmanje sam usamljena kad sam sama

onda je bio još jedan kao on
pa još jedan
i gotovo
neću više nikad
"nikad od tebe ništa"
"svima bi lakše bilo da umreš"
i onda, tako
samosažaljenje
neću više

neću više nikad

treba da zagrlim to dijete među koricama
sponzorski rokovnici gmk montaža, hypo bank, apoteka tillie, ic štamparija
treba da zagrlim to dijete
sve ove godine samo mi se rukopis mijenjao
treba da zagrlim to dijete
da čujem kako reve kroz strogu rimu
nemam s kim da pričam
da se ne mrzim jer sam slaba
da istovremeno ne podcjenjujem vlastiti jecaj
koji će me kasnije stići
razmaženo derište jedno
šta ako nemaš prijatelja?
šta ako se mama i babo svađaju?
šta ako sanjaš kako saznaješ da je vara
ako je mrziš jer puno priča
a i ti puno pričaš
što pišeš o sebi,
nezahvalno
glupo
derište
jedno

treba da zagrlim to dijete
valjda
i da ga ne mrzim
ako mogu
babo ne zna gdje sam
on je mrtav
umro razočaran
ili sam ja razočarana
mrzim se jer sam slaba
jer sam slaba
mrzim se
a treba da budem jaka
stidim se
bolje bi bilo da me nema

.

opet ispočetka


<< 06/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
1095

Powered by Blogger.ba